Povijest

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek je nastao 1992. godine udruživanjem malog broja žena i muškaraca (petoro), pri čemu su žene, kao i danas, činile premoćnu većinu, na način "vezenja" isprva vrlo neposrednih, međuljudskih relacija, a kao reakcija na ono što se dogodilo i događalo – na rat. Vid najavljivanja ratne opasnosti i njenog sprječavanja je izostao, štoviše, bili smo svjesni da ne možemo bitno utjecati ni na tijek rata. Ipak, javno demonstrirajući svoj odabir za prestanak rata i dogovorno rješavanje sukoba, protiv ideje etnički čiste države i prakse etničkog čišćenja i drugih povreda ljudskih prava, dali smo skroman doprinos čuvanju vrijednosti ključnih za izgradnju demokratskog društva i održivog mira. Antiratna kampanja Hrvatske (ARK), posebice Vesna Teršelič, bili su nam pomoć i podrška - počeli smo kao ogranak, a kasnije članica, ARK-a. Traude Rebman, Adam Curle, Herbert Froelich, Dirk Heinrichs, Kristof Zimmer, Herb Walters, Margareta Ingelstam neki su od onih koji su došli k nama među prvima, ohrabrivali nas, učili, osnaživali, pomagali.. (vidi ˝Znak nade˝)

pocetak_big

ovako smo počeli

Svakidašnja djelatna pomoć potrebitima, neprestano učenje, kao i stvaranje strategije i programskog razvoja Centra za mir bili su naši odgovori na one rane poslijeratne okolnosti u kojima smo imali potrebu, motivaciju i hrabrosti djelovati. Stvarali smo ih «u hodu». Promišljali smo, učili i djelovali postupno, ali istovremeno, na tri načina i na njima odgovarajućim, područjima: ublaživanjem ratnih trauma; suprotstavljanjem kršenju ljudskih prava u vlastitoj zajednici, te podupiranjem mirovnog procesa. Ta različitost načina i područja djelovanja postala je moguća porastom članstva Centra i specijalizacijom njihova rada.

Započeli smo projektima psihosocijalne podrške prognanicima, ženama, prognanim nastavnicima i djeci. Od jeseni 1992. organizirali smo nenasilnu zaštitu našim sugrađanima u slučajevima prijetnji i istjerivanja iz stanova, počeli javno istupati protiv kršenja ljudskih prava, te uspostavili besplatnu pravnu pomoć. Mirovni proces u istočnoj Hrvatskoj podržavali smo kada je malo tko vjerovao (a u javnosti nisu dolazili do riječi oni koji su za taj proces mogli racionalno argumentirati , nego upravo obrnuto) u dovršetak rata bez ponovne vojne akcije. U suradnji s mirovnim organizacijama iz Srbije, te uz pomoć udruge "Frieden Brucke / Peace Bridge" organizirali smo susrete u Mađarskoj za oko 1300 osoba iz ratom razdvojenih obitelji, prijatelja, bivših susjeda, žena, mladih. Sudjelovali smo u uspostavljanju i radu ureda za pravnu pomoć i zaštitu ljudskih prava Koordinacije organizacija za zaštitu ljudskih prava (neposredno nakon vojno-policijske akcije u zapadnoj Slavoniji), a kasnije i projekta "Obnova povjerenja i povratak" u Pakracu. Zajedno s mirovnim organizacijama iz Srbije pomagali smo integraciju preostalog stanovništva i mirnom povratku prognanih i izbjeglih, te u pripremi i nadgledanju lokalnih izbora u UN-ovoj zaštićenoj zoni istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Još tri godine nakon povratka i završetka mirne integracije mreža je Mirovnih timova radila na sprječavanju nasilja, smanjenju napetosti, otvaranju komunikacija i izgradnji povjerenja između mještana u 10 multi-etničkih lokalnih zajednica iz tog područja. Ne samo različitim mirovnim projektima, nego i s uredima za besplatnu pravnu pomoć prisutni smo u tom, ratom razorenom, području i danas. Doprinijeli smo promišljanju i oživotvorenju ideje GONG–a (Građani organizirano nadgledaju glasanje) te predizborne kampanje nevladinih organizacija "Glas 99".

oldtime_big

"Oldtimers"

Da nam je za djelovanje nužno i usuglasavanje i jasnoća oko vrijednosti i stavova, kao i vještine komunikacije, upravljanja sukobom, timskog rada i vođenja, shvatili smo već na samom početku. Tijekom prve dvije godine svi su naši članovi/ce prolazili niz obuka /treninga i na taj se način pripremali za djelovanje. Osvjedočeni, kako je obrazovanje za mir i demokraciju temeljno sredstvo za osnaživanje, ugradili smo ga u gotovo sve naše programe i projekte, pa i u programe za rad s ratnim veteranima.

Prijelaz, s ranog poslijeratnog, k dugoročnom «mirnodopskom» građenju mira postigli smo s nekoliko strategijski važnih odluka:

  1. orijentirali smo se na posebne obrazovne programe i usluge;
    razvijamo modele, metode i pristupe izgradnji mira putem pomoći razvoju lokalnih zajednica;
  2. uvodimo posredovateljske (medijacijske) servise;
    sudjelujemo u prekograničnim projektima izgradnje zajedničke sigurnosti u regiji;
  3. uspostavili smo i razvijamo program potpore razvoju organizacija civilnog društva;
  4. trudimo se provoditi i objavljivati akcijska istraživanja i vanjske procjene učinaka mirovnih projekata kako bismo svojim iskustvom obogatili strategije i pristupe građenju mira.

Djelovanje putem medija i kroz javnost uvijek je bila naša nakana ali, na žalost, do sada nedovoljno ostvarena.
Danas, šesnaest godina poslije, uz sve poteškoće i početnička lutanja, uz sav porast članstva, područja djelovanja, obveza, zadataka i ambicija, Centar za mir, čini nam se, uspijeva funkcionirati i održati se i kao zajednica pojedinki i pojedinaca koje povezuju neke zajedničke etičke i političke vrijednosti.



 

prema miru
zalaganje protiv rata
ublaživanje ratnih trauma
protiv kršenja ljudskih prava
podrška mirovnom procesu
suočavanje s prošlošću
oporavak zajednica
edukacija
izgradnja civilnoga društva
izgradnja kulture mira
prema održivom miru